Dubai – Preko trnja do zvijezda

“Pilgrims from all over the world were making their way to the place deemed the pearl of the Middle East. The city was reminiscent of a modern-day Persepolis. Its buildings, like towering pillars, tested the sky’s limit. The evenly paved roads belched with the smell of new tarmac, as if a million masons woke up every morning and by hand lay asphalt one grain at a time. People of all colors, ethnicities, creed and social statuses came bearing money, knowledge or experience in order to build their legacies in the new kingdom, sprouting out of the desert.
Dubai had arrived.”

― Soroosh Shahrivar, The Rise of Shams

Proslo je izmedju 4 i 5 godina otkad sam prvi put stigla u Dubai. Oni koji me poznaju sjetit ce se da sam prvi put otisla preko prijatelja sa broda na poziciju hostese u restoranu “Karma Kafe”. Ta prva godina je ostala upamcena kao najgora godina koju sam provela u ovom gradu i nakon 11 mjeseci avantura se zavrsila mojim povratkom u Bosnu. Razocarana, iscrpljena, neispavana, bez dirhama u djepu vratila sam se kuci i tu ostala narednih 6 mjeseci da napunim baterije i odlucim sta i kuda dalje. U opciji mi je bio povratak na brod, Dubai ili da odem raditi kao stjuardesa za Saudia Airlines. Iz prethodne brodske kompanije su odbili moj zahtjev za povratak jer sam sama dala otkaz, iako sam dobila posao stjuardese ipak mi se nije islo zivjeti u Saudijsku Arabiju pa sam na kraju odbila i to, tako da sam odlucila da odem nazad u Dubai.

U oktobru 2016 godine nakon tri dana u Beogradu sa kolegicom sa broda, po drugi put slijecem sa malim koferom i vizom na tri mjeseca na Abu Dhabi aerodrom. Ovaj put nisam imala nikakvu ponudu i nisam imala ideju kako ce to sve izgledati i kako ce se stvari dalje odvijati. Prijateljice koje sam upoznala 2011 godine na putovanju “Evropske zeljeznice mira” su zivjele u Dubaiju tada i ponudile su mi privremeni smjestaj dok ne stanem na noge. Ja sam ponijela nesto para za osnovne troskove zivota i preko LinkedIn-a, Bayta i drugih portala za trazenje posla aktivno aplicirala. Prvi mjesec se nisam previse brinula, uzivala sam turisticki, iskoristila vrijeme da se vidim sa starim kolegicama sa kojima sam prije radila i cekala pozive na intervjue. Nakon drugog mjeseca i 3 neuspjesna intervjua bukvalno mi je bilo receno da napustim smjestaj u kojem sam bila kod drugarice. Naime, ona je dijelila smjestaj sa jednim parom koji se pobunio i trazio da ili platim ili odem. Na kraju smo se obje iselile i ona i ja. Iako nisam znala gdje cu dalje, stvari su se nekako same od sebe rijesile. Otisla sam kod F. u Abu Dhabi na dvije sedmice i tamo sam se krijuci svercovala u njegov smjestaj jer nisu dozvoljavali zenske osobe u muskim stanovima nakon 1h ujutro i obrnuto. Tokom boravka kod njega dobila sam poziv da dodjem na intervju za poziciju hostese u Dubaiju i odlucila sam da odem jer sam imala jos samo tri sedmice na raspolaganju prije isteka vize. Iako nisam htjela da opet zavrsim u restoranu, vrijeme mi je isticalo i odlucila sam da odem na intervju. Nakon tri dana su mi javili da sam dobila posao i pocela sam raditi par dana poslije, tacnije 16-og decembra 2016 godine. Restoran je tek bio u procesu otvaranja i moj radni dan se sastojao iz ucenja sastojaka jela, pravljenja koktela, odnosa sa gostima, grupnih radionica i predavanja. Sa mnom su radili dvojica momaka iz Srbije, pa su stvari malo bile lakse. Obzirom da mi je turisticka viza isticala i da sam jos uvijek cekala radnu vizu, kompanija me je poslala nazad u Bosnu u januaru gdje sam ponovo provela 5 sedmica. U februaru sam se vratila nazad u Dubai, ali restoran se jos nije otvorio pa sam dane provodila ne samo u ucenju, vec i ciscenju restorana, namjestanju, poliranju casa itd. Nekom srecom i spletom okolnosti prijateljica iz Makedonije koja je zivjela sa momkom i mackom Lolom u malom studiju mi je ponudila smjestaj kod njih dok ne skontam kako cu dalje. Na njihovom balkonu sam ujutro pila kafu, gledala u maglu i strebala materijale, a popodne sam radila do kasno uvecer. Kada bih stigla nazad u smjestaj bila bih toliko umorna i neispavana da sam imala ozbiljne migrene danima. Ipak bila sam sretna da sam uspjela naci bilo kakav posao. Ako nista smjene su bile dosta bolje nego u prethodnom restoranu i u martu sam se uselila sa drugaricom u nas stancic. Zivjela sam na dobroj lokaciji, posao mi je bio blizu, radila sam u stvarno prelijepom restoranu na tri sprata, redovno sam se vidjala i provodila vrijeme sa F. i stvari su isle na bolje.

Souk Madinat – jedno od najpopularnijih turistickih mjesta u Dubaiju

U junu su mi se zvijezde konacno poravnale i dobijam poziv za intervju preko LinkedIn-a za poziciju recepcionerke u jednoj auto-moto firmi. Otisla sam na intervju ujutro prije posla i na kraju razgovora direktorica HR-a mi je rekla “vidjet cemo se mi jos” i njen odgovor mi je ulio nadu da cu i ja konacno poceti raditi normalne radne sate i da cu poceti graditi korporativnu karijeru. Intervju se desio taman prije mog odlaska u Bosnu na odmor i isti dan kada sam sletjela sam dobila email sa ponudom. Obzirom da sam ugovorom bila vezana za restoran i da mi je probni rad bio pri kraju, poslala sam otkazno pismo putem e-maila jer ako dam otkaz tokom probnog onda moram odraditi samo 6 otkaznih dana. U suprotnom ako dam otkaz nakon probnog onda moram odraditi mjesec dana otkazni period. Isti dan sam potpisala novi ugovor i dala otkaz u restoranu i to mi je bio najsladji godisnji dotad.

Dubai Marina

Da premotam na brzinu unaprijed, moj zivot se promijenio za 360 stepeni kada sam pocela raditi u kompaniji. Posao je bio tezak i zahtjevan, usavrsila sam multitasking, bavila se pomalo administracijom, finansijama, racunima, klijentima, podrskom menadzerima i operacijama. Upoznala sam mnogo novih kolega, poboljsala dotad napola mrtav socijalni zivot, ponovo polozila vozacki ispit i aktivno isla na casove ashtanga joge. Kompanija mi je dala redovnu platu, dobro zdravstveno osiguranje, dvije karte godisnje do Bosne, bonus i realativno brzu promociju. U februaru 2018 godine sam se udala na Sejselima za dugogodisnjeg momka iz Chilea kojeg sam upoznala na brodu. U martu smo se uselili u stancic u predivnom naselju izmedju Abu Dhabija i Dubaija, u aprilu sam polozila vozacki, u maju kupila prvo auto, u junu dobila promociju, a u julu sam dobila nove mladje kolege i kolegice u firmi pa smo se poceli svi druziti poslije posla cesce. U oktobru se firma preselila na drugu lokaciju i posao mi je bio jos blizi, a moj zahtjev da promijenim kartu umjesto do Bosne do Chilea je bio odobren. Iako sam kraj godine docekala preopterecena obavezama i poslom, ostajala prekovremeno i radila ko magare, ipak je godina bila uspjesna i produktivna. Mozda i najproduktivnija do sada u Dubaiju.

Jedan od mnogih prelijepih spa centara u hotelu

Iako svako od nas ima dana kada mislimo da nam nista ne ide i kada smo u crnjaku, ipak sam vecinu vremena sretna i zahvalna na svemu. Naravno, uvijek pozelimo svi vecu platu, bolju poziciju i vise slobodnog vremena, ali sto kaze nas narod na nekom mostu dobijes, dok na cupriji izgubis. Da, i dalje mi povremeno fale porodica, prijatelji i bh. priroda i hrana, ali, kad sve saberem i oduzmem drago mi je da sam odlucila da se vratim u Dubai. Prve dvije godine su mi falila i putovanja, ali i to se promijenilo nabolje pa sam dosad iz Dubaija pored Bosne posjetila i Sejsele, Hong Kong, Nepal, Chile i Beijing. A u planu su i mnoge druge destinacije u narednim godinama.

Pogled sa 34-og sprata na Dubai Marinu

Dubai nudi prije svega mnostvo prilika za posao, gradjene karijere, usavrsavanje i napredak. Grad je cist, organizovan, uredan i konstantno se gradi i razvija. Sve je automatski uvezano u njihovom sistemu, vozacka mi je bila istampana za 15 minuta, u banku nikad ne moram otici jer sve placam preko mobilne aplikacije, od kreditne kartice do racuna za vodu, telefon, cestarinu, metro karticu itd. Ako moram otici kod doktora, zavisno od problema zbog kojeg sam dosla, odmah me salju na razlicite testove, RTG, vadjenje krvi, konsultacije; ne moram cekati osim ako nije neki skup pregled pa traze odobrenje osiguranja, ali uglavnom to ide brzo za 2-3 dana. Imaju stroge zakone i ljudi okolo ne setaju noseci oruzje niti prave probleme. U javnom prevozu ne moram gledati hoce li me neko pokrasti, a postoji i posebna sekcija samo za zene ako ne zelite stajati pored muskaraca. Saobracajne kamere su na svakom cosku, pa iako mi nije bas pravo platiti 600 dirhama za prebrzu voznju znam da cu ih ipak morati platiti jer inace necu moci registrovati auto pa ako krenem voziti neregistrovano auto uhvatit ce me druga kamera koja snima istekle registracije pa cu dobiti jos vecu kaznu. Sve mozete naruciti online, od hrane, odjece, namjestaja pa do hemijskog ciscenja. U gradu se stalno nesto desava, a takodjer ima i dosta besplatnih stvari u ponudi. Nocni zivot je odlican, ima predobrih pubova i klubova, plaze se prostiru kilometrima i svako moze ponesto pronaci za sebe, umjetnici, partijaneri, sportisti, streberi, kulturno orijentisani, itd. Grad je odlicno povezan sa ostatkom svijeta, a preko muza imam pravo i na karte sa popustom; ceste su odlicne za voznju, a sistem javnog prevoza je organizovan i efikasan. I iako nam je 6 mjeseci vrijeme uglavnom pretoplo, ipak je ostatak godine vrijeme odlicno.

Mozda najljepsi dio ovog grada jesu njegovi ljudi, jer sam imala tu srecu da ovdje upoznam divne osobe koje su danas dio mog zivota. Najvise se druzim sa djevojkama iz Srbije i Bosne, a onda iz Rusije, Ukrajine, Zimbabvea, Juznoafricke republike, Slovenije, Engleske, Lebana, Nepala, Indije, itd. Svi moji prijatelji su u vezama i brakovima sa partnerima drugih nacionalnosti, svi se medjusobno druze i postuju, uce jedni o drugima i drugim kulturama, aktivno putuju, usavrsavaju se i grade uspjesne karijere. I obavezno uvijek ponude pomoc, prijateljski savjet i podrsku.

Naravno, nije sve bas savrseno i ovaj grad takodjer ima mnogo mana, ali pozitivne stvari nadmasuju negativne. Trenutno se sve opet gradi za Expo 2020 pa sam sigurna da ce grad tada jos vise zablistati nego inace iako se trenutno patimo sa saobracajem jer zbog gradnje stalno mijenaju ceste i pravce. 🙂

U narednom blog postu vise cu pisati o nekim negativnijim stranama ovog velegrada.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s