Kratki osvrt na zadnjih 8 godina – U potrazi za “izgubljenim uspjehom”?!

“Try not to become a man of success. Rather become a man of value.”

Zasto sam odlucila da napisem ovaj post?! Kako se blizim sredini tridesetih cesto razmisljam da li sam napravila dobre ili lose odluke sredinom dvadesetih. U mojim sumnjama ovo pitanje je ustvari vezano najvise za pitanje karijere, a okidac je zivot u Dubaiju gdje je iz nekog razloga vecina ljudi najvise fokusirana na ono sto zovu “rat race”, poziciju i platu koju zaradjuju, velika auta, luksuzni nacin zivota i materijalne stvari. Da budem preciznija cini mi se da ovdje ljudi vise nego igdje procjenjuju uspjeh po nakupljenim materijalnim stvarima, titulom i platom koju zaradjuju. Ponekad me uhvati nezadovoljstvo jer mi se cini da “kaskam” za drugima i zao mi bude sto mozda nisam ranije karijeru gradila umjesto sto sam otisla na “plovidbu oko svijeta”.

Ponekad se pitam se da li je odluka da odem raditi na brod ustvari ostetila moju karijeru dugorocno ili je ipak bila ono sto sam godina i mislila – jedno neprocjenjivo iskustvo koje me je promijenilo, ojacalo i napravilo osobom koja sam danas?! Zato zelim da se osvrnem na proteklih 8 godina i podsjetim samu sebe da svako od nas ima svoj put u zivotu i ono sto sam ja prosla, neki ljudi mozda prolaze sada, a ono sto su oni sada, ja cu mozda biti u buducnosti. Npr. ja sam vec mnogo putovala i sada se mogu fokusirati na karijeru, a ljudi koji su bili fokusirani na karijeru sada mogu putovati.

Rim – Evropske zeljeznice mira

Vecina ljudi koji me poznaju znaju da se izmedju 2011-2012 godine moj zivot promijenio za 360 stepeni. Jedno vrijeme moje ime se vrtilo po novinama, portalima i komentarima zahvaljujuci iskustvu rada na brodu. U tim godinama nije bilo mnogo dostupnih informacija o toj vrsti posla, a vecina mojih poznanika su radili kao novinari pa su me zamolili da im dajem intervje cesto i ja sam pristala ne trazeci nista zauzvrat.

Pa da se prisjetimo ovih zadnjih 8 godina…

2011 godine nakon zavrsenih master studija osvojila sam priliku da putujem Evropom 20-ak dana na projektu “Evropske zeljeznice mira“. To putovanje je za mene predstavljalo jedno veliko budjenje. Osjecaj kada se probudite ujutro u novom gradu i kada zaspite fizicki iscrpljeni, ali duhovno obogaceni je neopisiv. Tokom tog putovanja sam shvatila da mi je velika zelja da nastavim putovati i odlucila sam da cu posto poto pronaci nacin da to i ostvarim. U tih nekoliko sedmica sam posjetila Skopje, Rim, Berlin, Prag, Bec i Zagreb i upoznala sjajne i pametne ljude, a sa nekima od njih se i danas druzim.

Crystal Symphony u luci u Quebecu – moj prvi brod

2012 godine se prijavljujem za rad na brodu. Krajem maja pakujem kofere i odlazim u Bilbao u Spaniji gdje se ukrcavam na kruzer Symphony, kompanije Crystal. Ovih 6 mjeseci mog zivota cesto oznacavam kao “celicenje” jer prvo iskustvo rada na brodu je i fizicki i psihicki i duhovno veoma zahtjevno. Daleko od porodice, daleko od prijatelja, homesick, sa nekim prosjecnim znanjem engleskog jezika, emotivna, nenaviknuta na fizicki rad, ponekad radeci i 14h dnevno, zatvorena u metalnu plovecu kutiju i naivna, danas se pitam sta mi je davalo snagu. Snagu mi je davao novac i tih 6 mjeseci koje sam provela ploveci Sjevernom Evropom, Atlanskim okeanom, zatim Kanadom i Sjevernom Amerikom. Od zemalja koje sam posjetila sam se najvise odusevila Norveskom, Islandom i Kanadom. Kupala sam se u Plavoj laguni, vidjela sam sunce u ponoc, partijala sam dvije sedmice u Hamburgu dok nam je trajao dry dock, istrazivala Montreal sa prijateljem u Kanadi, vecerala cevape u New Yorku u 10h uvecer, posjetila izlozbu meda u Sankt Petersburgu, otimala se za sladoled sa galebovima u Helsinkiju, prezivjela uragan Sandy i dosla kuci krajem godine deset kila deblja.

Quebec, Canada

U proljece 2013 godine odlazim da radim na brod Odyssey kompanije Seabourn gdje provodim naredne 2 godine radeci 3 ugovora. Moj prvi ugovor sa njima je bio “sudbinski” cesto se zezam jer sam na njemu upoznala svog sadasnjeg muza. U avion za Singapur sam usla misleci da se ukrcavam na brod Quest. Medjutim, kada sam stigla na brod rekli su mi da su mi promijenili raspored i da me salju na brod Odyssey naredni dan. Dan poslije mog ukrcaja i F. se ukrcao, tu smo se upoznali i 5 godina poslije vjencali. Seabourn mi je ostao u sjecanju kao jedno divno iskustvo. Proputovala sam Mediteran, Aziju, Australiju i Novi Zeland. Istrazivala sam Singapur, vidjela slonove i tigrove na Tajlandu, imala odmor na Baliju, posjetila Veliki Greben u Australiji, vidjela Hobbiton filmski set na Novom Zelandu, hodala zidinama Valete, uzivala u Italiji, Grckoj, Crnoj Gori i Turskoj, vozila quad u Egiptu, posjetila Muzej Mahatme Gandija u Mombaju, Jerusalem i Nazaret u Izraelu i vozila se tuk tukom u Indiji.

F. i ja u Grckoj 2013 godine

2014 godine dajem otkaz na brodu, F. dolazi u Bosnu i zajedno odlazimo na intervju za Etihad u Beograd gdje on dobija posao i seli u Abu Dhabi. Ja u februaru 2015 godine dobijam posao u Dubaiju preko kolege sa posla. Mrzila sam sve u vezi prve godine koju sam tu provela i u februaru 2016 godine se vracam nazad u Bosnu gdje skupljam snagu, energiju i zivce za nove avanture. Nakon dileme izmedju novog broda, odbijanja posla stjuardese za Saudia Airlines i Dubaija, ipak se odlucujem da dam Dubaiju jos jednu sansu gdje se vracam u oktobru 2016 godine. Dolazim ovaj put na slijepo i zivim naredna 4 mjeseca po tudjim stanovima, bez posla, para, hronicno iscrpljena i umorna. Pred sami istek turisticke vize dobijam opet posao u restoranu i salju me nazad u Bosnu na odmor gdje ponovo provodim narednih 6 sedmica cekajuci da mi srede radnu vizu i da me pozovu nazad. Ako nista ovaj restoran je bio dosta bolji od prethodnog, ali sam bila nezadovoljna jer sam shvatila da sam prestara za ovaku vrstu studentskih poslova i da je mozda vrijeme da se posvetim ozbiljnije karijeri.

Abu Dhabi, UAE

U junu 2017 godine zvijezde mi se konacno “osmjehuju” i zapocinjem dugo zeljenu karijeru u automotive kompaniji umorna od avanturistickog nacina zivota i ugostiteljske industrije koju sam vec prezirala. U februaru 2018 godine F. i ja organizujemo vjencanje i medeni mjesec na plazi na Sejselima i useljavamo se zajedno u naselje izmedju Abu Dhabija i Dubaija jer radimo u ova dva grada. Izmedju 2016-2018 godine sam napravila veliku pauzu od drustvenih mreza, intervjua, ugasila blog, ugasila facebook na godinu dana i resetovala se.

Planine u Al Ainu

Danas radim kancelarijski posao od 8 ujutro do 6h uvecer u istoj firmi, vozim auto, zivim sa muzem, ponekad negdje otputujem i zivim za dan kada cu napustiti ovu pustinju zvanicno za sva vremena i zivjeti u zemlji sa 4 godisnja doba i predivnom prirodom. Iako brod mozda i jeste unazadio moju karijeru, ipak ne mogu bas reci da nesto posebno uzivam u kancelarijskom poslu. Sjedeci 10h dnevno, sa bolovima u vratu, gledajuci u ekran vecinu dana, vodeci bitku sa vladinim institucijama, birokracijom, administracijom, klijentima i kolegama na stranom jeziku, bespotrebnim stresom i radeci za neku prosjecnu platu. Not a dream job definitely!

Na kraju moj stav i zakljucak je da bez obzira gdje je covjek nikad nije zadovoljan i uvijek misli da je mogao nesto bolje i drugacije. Pod pritiskom drustva i socijalnih mreza svi ponekad popustimo i pomislimo da smo promasili i zivot i karijeru i sve ostalo.

Od takvog nacina razmisljanja niko od nas nema posebne koristi i puno je bolje da svako nase iskustvo gledamo kao put koji smo morali proci da bismo bili ono sto smo danas. Ne treba mjeriti svoj uspjeh identificirajuci se sa materijalnim stvarima, titulom ili platom i imaginarnim savrsenim zivotima nepoznatih ljudi na socijalnim mrezama. Puno je bitnije usmjeriti se na nase duhovno iskustvo, znanje i vjestine koje smo stekli. Treba pronaci svoju zen zonu, svoj “Hygge” u danasnjem ubrzanom svijetu i imati male rituale koji ce nas ciniti sretnim i ispunjenim. Mozda je najbitnije okruziti se pozitivnim, pametnim i zadovoljnim ljudima od kojih cemo uvijek moci nesto nauciti i koji ce nas inspirisati da budemo najbolje verzija sebe. I onda kada pomislimo da nismo uspjeli u zivotu da se obavezno podsjetimo da se ideja uspjeha moze protumaciti na mnogo nacina. Zato radite na sebi, ucite, putujte, druzite se sa svojom porodicom i prijateljima, citajte dobre knjige, izadjite u prirodu i budite zahvalni na svemu jer svako iskustvo je lekcija.

3 thoughts on “Kratki osvrt na zadnjih 8 godina – U potrazi za “izgubljenim uspjehom”?!

  1. Mirella says:

    Bas sam se pitala gde si i kako ti ide, a sad vidim pises da si se diskonektovala na 2 godine. Drago mi je da si pronasla svog zivotnog partnera, mnogi od nas nisu…a sto se tice posla, muce i druge tvoje dileme, a nomadskom duhu je tesko udovoljiti. Mozda si jednostavno multipotential i zanima te vise stvari ili ti sve brzo dosadi. Puno srece ti zelim na daljem putu!

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s