Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio II

Vjencani paviljon

Postoji poslovica koja kaze da sreca prati hrabre, lude i djecu. Cini mi se da nas dvoje imamo pomalo svega i onog trenutka kada smo zakoracili na prelijepu tirkizno bijelu Anse Intendance plazu kisa je prestala. Prelijepi crveno-bijeli paviljon sa cvijecem se nalazio ispred nas i polako smo koracali prema velikim kreolskim stolicama i stolu. Simpaticna maticarka je otvorila ceremoniju pitanjima o porijeklu, religiji, godinama i zanimanju. Iako smo pokusavali ostati ozbiljni, jednostavno nismo mogli i sve vrijeme smo se smijali. Nakon uvodnog dijela uslijedili su bracni zavjeti sa moje i njegove strane uz stavljanje zlatnih burmi i obavezno “Yes, I do“. Nakon 15-ak minuta dobili smo dozvolu da prvi dio ceremonije zakljucimo poljubcem.

Ceremonija vjencanja
Simpaticna maticarka. Zelim njen posao! πŸ™‚

Nakon prvog dijela uslijedila je kratka pauza, dok su kum i kuma servirali tortu i sampanjac. Od samog pocetka imali smo fotografkinju koja je zabiljezila najbitnije trenutke i onda je slijedio photoshooting narednih sat vremena. Iako su vjencanja na plazama na svoj nacin romanticna, taj sat slikanja nama je bio naporniji nego da smo ga proveli u teretani. Od samog pocetka ceremonije nije proslo ni 20 minuta, a mi smo vec bili potpuno oznojeni, glava me je boljela od vijenca cvijeca koje je bilo pretesko i uporno spadalo, haljina se lijepila za tijelo, frizura se spustila cim sam izasla iz kuce, a sminka se otopila brzinom svjetlosti. Sampanjac je polako odradio svoje i onako pomalo pijani i oznojeni smo pokusavali pozirati. Po pijesku je bilo skoro nemoguce hodati jer su nam stopala stalno upadala, sunceve zrake su se probijale kroz oblake i zbog bjeline pijeska i plaze hodali smo okolo kao dva slijepca. Na plazi smo bili glavna atrakcija i svi su gledali u nas, pa je neki lopov iskoristio priliku i opeljusio neke Ruse.

Iako smo uspjeli uraditi sve poze koje smo zeljeli u tih sat vremena, cini mi se da nam je slikanje uzelo i zadnji atom snage i jedva smo cekali da se vratimo u nase malo gnijezdo. Danas se pitam kako kod nas u Bosni ljudi imaju snage da sate i sate provedu na svadbama, a nas su dva sata slomila. πŸ˜‚

Vjencanje je proslo bez porodice i prijatelja jer su okolnosti bile takve, ali sa druge strane bar smo bili postedjeni stresa sta ce ko reci ili misliti, da li ce sve proci dobro, ko ce prevoditi i na koji jezik, da li su gosti zadovoljni i da li ima dovoljno pica i hrane za sve.

Na kraju dana mi smo bili sretni i zadovoljni kako je sve ispalo. Imali smo nasu bajku na plazi na Sejselima okruzeni indijskim okeanom i bujnom zelenom sumom. Osim vrucine nismo imali nikakvog posebnog stresa, smijali smo se, pozirali, pili i zezali. Ne znam sta ce buducnost donijeti, ali ce ostati jedna prelijepa uspomena na jedan februarski dan.

Nase najdraze fotografije sa vjencanja mozete pogledati u nastavku.

Meni licno najdraza fotografija…
Pinterest – mjesto gdje smo trazili ideje za slike

Prethodni post Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio I

3 thoughts on “Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio II

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s