Santiago de Chile – Moje prvo putovanje u Juznu Ameriku

LAGANO UMIRANJE

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj
koji ne mijenja svoj život
onda kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći
svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta.

– Pablo Neruda –

Ne sjecam se tacno kada i kako sam razvila interesovanje za ovu daleku zemlju. Sjecam se da sam odgledala film cija se radnja desavala u Chile-u i da sam poslije tog filma procitala knjigu od Isabel Allende i mastala kako cu jednog dana i ja putovati u ovu zemlju. Ali, nikada mi ne bi palo napamet da cu nekoliko godina poslije biti udata za Chileanca i zvati ovu zemlju svojim trecim domom.

Ove godine sam prvi put putovala sa F. u Chile (a ujedno i Juznu Ameriku) da upoznam njegovu zemlju, porodicu i prijatelje. Chile je zemlja vulkana, zemljotresa i cunamija, ali i zemlja palte (avokada), opustenih ljudi, boema, umjetnika i ulicnih grafita. Zemlja predivne prirode koja je sa istoka okruzena Andima, a sa zapada Pacifickim okeanom. Za mene savrsena jer ja volim prirodne ljepote i jedva cekam da dogodine putujem na Jug i u Patagoniju.

Santiago de Chile, pogled sa brda Cerro Santa Lucia

Krajem maja smo rezervisali direktan let sa Emirates aviokompanijom iz Dubaija za Santijago uz kratko stajanje u Sao Paolu (Brazil). Let je trajao 21h i vratili smo se 9 vremenskih zona unazad pa smo kalendarski stigli isti dan kad smo poletjeli. Preko booking.com smo rezervisali sobu za dvije noci u hostelu Casa Baquedano u centru Santiaga. Ukoliko ste ponosna vlasnica bosanskog pasosa viza vam nije potrebna i mozete ostati u zemlji do 90 dana. Potrebno je samo prijaviti cariniku gdje cete boraviti i on ce vam dati mali papiric koji cete sacuvati dok ne napustite zemlju.

Santiago je glavni grad smjesten u centralnom dijelu zemlje. Grad ima mediteransku klimu sa dugim i suhim ljetima i mokrim i hladnijim zimama. Obzirom da je Chile smjesteno u juznoj hemisferi proljece je tamo od septembra do novembra, a jesen od marta do maja tako da smo mi stigli pravo pred pocetak zime kada je vec zahladilo.

Ukoliko kao ja imate neko osnovno znanje spanskog jezika i radosno mislite da cete konacno moci vjezbati konverzaciju dopustite mi da vam odmah kazem da je Chile najgora moguca zemlja za ucenje spanskog. Ovdje se ne govori spanski, vec chileanski koji podrazumijeva prebrz govor, chilenizme, drugacije izgovaranje slova “S”, “D” itd., tako da je velika vjerovatnoca da ce bilo kakav pokusaj konverzacije zavrsiti i prije nego je poceo.

Unutrasnjost Universidad Catolica de Chile

U Santiago smo stigli kasno uvecer pa smo otisli pravo u hotel da se odmorimo i naspavamo. Vec u 8h ujutro smo bili na nogama i krenuli u turisticko istrazivanje grada. Jutro je pocelo setnjom kroz glavnu aveniju La Alameda (rijec je arapskog porijekla koja oznacava aveniju sa drvecem) na kojoj su smjestene skoro sve bitnije gradjevine: Nacionalna biblioteka, univerziteti, Centralna metro stanica, Gabriela Mistral kulturni centar, muzeji, Predsjednikova palaca La Moneda, brdo Santa Lucia, itd. Vec nakon sat vremena hodanja odusevila sam se parkovima, drvecem, zgradama prekrivenim biljkama, fontanama, statuama, skrivenim crkvama, opustenim ljudima, ulicnim grafitima i ukupnom atmosferom. Iskreno mene je ovaj dio Santiaga podsjetio pravo na Beograd, a zbog okolnih planina mi je pomalo licio i na Sarajevo. Sve u svemu dovoljno da se osjecam kao kod kuce.

Cerro Santa Lucia – ulaz sa La Alamede

Sa uzurbane La Alamede smo skrenuli prema brdu Cerro Santa Lucia na cijem vrhu je Pedro de Valdivia, spanski konvikstador iz knjige Ines moje duse od Isabel Allende, objavio osnivanje Santiaga 1541. godine. Na ulazu sa avenije u park nalazi se mala fontanica sa stepenicama koje vode na sljedeci nivo parka. Na svakom nivou imate malo setaliste, park ili klupicu gdje se mozete odmoriti. Prije samog vrha nalaze se vrlo uske i strme stepenice koje vode u malu tvrdjavu sa koje se pruza pogled od 360 stepeni na grad. Ulaz je besplatan, ali ce vas cuvar zamoliti da se upisete u knjigu posjeta.

Cerro Santa Lucia – Santiago

Nakon kratkog predaha u ovoj oazi mira izasli smo sa druge strane brda u boemski kvart Lastarria. Lastarria je kvart sa evropskom arhitekturom, kaldrmom, zanatskim kaficima, prepun umjetnika, turista, restorana, barova i ulicnih grafita.

Ulicni grafiti, Barrio Lastarria

Tu smo popili kaficu i nastavili dalje prema kvartu Bella Vista. Bella Vista je jos jedan boemski kvart prepun raznobojnih grafita, ulicne umjetnosti, studenata, kafica, umjetnika i burnog nocnog zivota. Ja sam zeljela da obidjem kucu Pabla Nerude “La Chasconu” (u slobodnom prevodu “zena kovrcave kose”) nazvanu po njegovoj zeni Matildi. Medjutim, ponedjeljkom posjete nisu dozvoljene pa mi je ostalo jedino da uslikam par slikica i isplaniram posjetu njegovoj drugoj kuci “La Sebastiani” u Valparaisu.

La Chascona – jedna od tri kuce Pabla Nerude – dobitnika Nobelove nagrade za knjizevnost

Nakon posjete lijepoj La Chasconi nastavili smo dalje prema brdu San Cristobal (Parque Metropolitano) koje se smatra jednim od najznacajnijih urbanih parkova Santiaga.

5 minuta od La Chascone nalazi se funicular (uspinjaca) koja nas je odvela do vrha brda sa kojeg se pruza divan pogled na Santiago i Ande. Do vrha mozete stici i pjesice, zicarom, biciklom ili autobusom. Ovo brdo je ustvari najvisi dio najveceg urbanog parka u Santiagu i na samom vrhu je smjestena bijela statua Djevice Marije. U podnozju statue nalazi se mala kapelica u kojoj je Papa John II drzao misu 1984. godine. Odmah pored kapelice se nalazi i zid zelja i zahvalnica. Ukoliko vam se neka zelja ispuni onda ostavite neki privatni predmet ili poruku sa zahvalnicom Djevici Mariji. Iako nisam religiozna osoba energija kojom je ovo mjesto zracilo mi je prijala i sve mi je djelovalo bas onako zen i opusteno.

Nakon San Cristobala i predjenih skoro 20,000 koraka spustili smo se uspinjacom nazad i vratili u Patio Bella Vista na rucak. Tu sam probala i svoj prvi Pisco – bijeli brendi koji se proizvodi u Chile-u i Peru-u. Nakon rucka vratili smo se u hotel gdje smo odspavali prije vecere sa svekrom.

Moji prvi utisci o Santiagu su bili pozitivni iako naravno kao i svaki drugi glavni grad ima svoje mane: beskucnike, pse lutalice, sitne kriminalce, djeparose i razbacano smece. Ali, mislim da uz malo opreza i zdravog razuma, neku udobnu obucu i lijepo vrijeme vrlo lako bih se mogla navici na njega.

Ono sto mi se takodjer dopada u Chileu, a sto sam dosad primijetila jeste da vam uz kafu uvijek donesu gratis casu mineralne vode, a u pepeljare stavljaju kafu da neutralise miris cigara. U javnom prevozu ce se uvijek pojaviti neki umjetnik, muzicar, pjevac, glumac da vas zabavi i na taj nacin pokusava zaraditi pokoji pesos. Kod nas u Bosni prose, a ovdje pjevaju. Dubai je vec posebna prica, jer tu niti smijes prositi, niti smijes pjevati. 🙂

Avokado je pravo jeftin, prodaje se svuda i jede se uz sve. I najbitnije za jednu bosanku jeste da obozavaju hljeb. Ljudi su dosta opusteni i skloni flertu, a njihove zene su mnogo prirodnije od nasih. Stavljaju minimalno sminke, jednostavno su obucene i rijetko koja ima ofarbanu kosu ili plasticne nokte. Svi su prijateljski raspolozeni i nema veze sto vas vide prvi put u zivotu obavezno ce vas poljubiti jednom u obraz i zagrliti.

Bienvenidos a Chile….

Nastavak slijedi….

Patio Bella Vista

U nastavku idemo u Renacu, Vina del Mar i Valparaiso….

One thought on “Santiago de Chile – Moje prvo putovanje u Juznu Ameriku

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s